You are here

Milioni „nevidljivih” ljudi širom sveta vode brigu o članu porodice ili bliskoj osobi kojoj je nega potrebna, pa zdravlje i kvalitet života, a u mnogim slučajevima i život funkcionalno zavisnih osoba umnogome zavisi od angažovanja neformalnog negovatelja/ice. U situaciji demografskog starenja, promene strukture porodice i povećanja očekivanog životnog veka, postoji rastuća potreba za negom, pa je doprinos neformalnih negovatelja/ica od vitalnog značaja za održivost sistema socijalne i zdravstvene zaštite, dugotrajne nege, za ekonomiju i za dobrobit ljudi kojima je nega potrebna.
Nažalost, uprkos značaju angažovanja neformalnih negovatelja/ica, oni često sami plaćaju cenu nege svojim ekonomskim i zdravstvenim statusom i ostaju „slepa mrlja” javnih politika. Negovatelji/ce, koji su najčešće članovi uže porodice, imaju važnu i jedinstvenu ulogu u pružanju podrške deci i odraslim osobama sa invaliditetom, starijim osobama kojima je nega potrebna ili osobama koje boluju od hroničnih nezaraznih bolesti ili teških bolesti. Pružajući adekvatnu negu, socijalnu i psihosocijalnu podršku, a u nekim slučajevima i finansijsku podršku, oni omogućavaju da ove kategorije stanovništva nastave da žive sa svojom porodicom u svom okruženju i da budu ravnopravni deo lokalne zajednice.

Neformalni negovatelji/ ce svojim angažovanjem svakako predstavljaju „nevidljivu radnu snagu”, koja često ne dobija podršku od sistema ili društva i njihovo opterećenje vremensko, finansijsko, ekonomsko i zdravstveno nedovoljno se prepoznaje. U Švajcarskoj se procenjuje da je vrednost rada neformalnih negovatelja/ica između 10 i 12 milijardi švajcarskih franaka godišnje, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama godišnja vrednost rada neformalnih negovatelja/ica u 2013. godini iznosila 470milijardi dolara, a u Holandiji vrednost neformalnog rada dvostruko je veća od potrošnje na usluge formalne nege.

Postojeće mere i javne politike kojima bi se ovaj problem ublažio ili predupredio u ovom trenutku nisu ni dovoljne ni ravnomerno dostupne. Relevantnost spomenutih trendova, a pre svega relevantnost starenja stanovništva trebalo bi da bude dokumentovana u javnim politikama vlada širom sveta i da se u narednom periodu u javnim politikama prepozna uloga neformalnih negovatelja/ica kao sistema podrške pojedinačnoj osobi, porodici, zajednici, institucijama i državi. Važno je da javne politike pored fokusa na podatke obrate pažnju i na opterećenje i sindrom sagorevanja negovatelja/ica u cilju dizajniranja korisnih intervencija za njegovo smanjenje. 
Tokom pandemije COVID-19 neformalni negovatelji/ce našli su se u još zahtevnijoj ulozi, postali su „brana zaštite” i jedan od stubova zdravstvenog sistema i sistema socijalne zaštite. Međutim, iako je to naglašavano, i dalje neformalni negovatelji/ce ostaju „nevidljivi” sa stanovišta sistema, politika i usluga podrške širom sveta.